glota ili glotida (franc. glotte; lat. glottis < grč. γλωττίς, genitiv γλωττίδος, prema γλῶττα: jezik), organ za stvaranje glasa, prostor trokutasta oblika u dišnoj cijevi u visini grkljana, omeđen glasnicama i grkljanskom sluznicom, dugačak oko 16 mm, a može se otvoriti oko 12 mm. Zatvaranjem ili otvaranjem toga prostora regulira se struja izdahnutoga zraka. Pri disanju je glotida širom otvorena kako bi se smanjio otpor zračnoj struji. Glotida je otvorena, kao druga etapa artikulacije, i pri izgovoru suglasnika koji se zovu aspirirani ili haknuti (npr. engl. i njem. bezvučni okluzivi na početku riječi). Do refleksnog zatvaranja dišnog puta u glotidi dolazi pri kašlju. Nakon otvaranja glotide (pod subglotidalnim pritiskom), zbog pojačane struje izdahnutog zraka, glasnice počinju treperiti (odnosno periodički se otvarati) i proizvode ono što se zove glas, osnovni sastojak vokala (samoglasnika) i glajdova (neprecizno označivanih i nazivkom poluvokali i polukonsonanti) te popratna pojava pri izgovoru zvučnih suglasnika.
